Za tebe

Deci hladnog čuspajza
klizi niz moja ledja...
Uzduz Sume Striborove,
tangira centar svemira...

Galon hladnog znoja
uzduz tvog čela,
niz Aleju Ksavera Sandora Gjalskog
grebe noktima po staklu.

Hajdemo zajedno!
i,pa,te,ni,niti,a,ali,nego,vec
spojimo nasa bica
rjesimo skandinavku...

Ti i samo ti,
svakako i ja.
Kiseli krastavac i grumen soli
u mom dzepu
raste ljubav
za tebe...


Mramor





Kao sto se moze primjetiti ova pjesma odise jednostavnoscu i razigranoscu. Ako netko ugleda put misli na koji nas navodi citanje ovih stihova neka me emajlira jer meni nije jasno na sta sam mislio, ili sto je mislilo o meni, dok sam napisao ovu pjesmicu. Ali po zadnjoj strofi mozda je ovo
neki polimorf izmedju pjesama koje pjevaju o neopjevanoj ljubavi i pjesama koje ne pjevaju o pjevanoj ljubavi? Sto se moze zaključiti po obilju ljubavnih motiva u toj strofi.

Imenom tvojim

Sutra je plavo,
u tanjuru kolač.
Srčem čaj slasno,
rano je proljece.

Zene nose prosirene vene,
tepih lebdi ponad snijega.
Sokol te nije volio,
izgubila si psa.

Dok bijele sjene vriste na zidovima,
usi mi gutaju tisinu.
Dok moj stari pili drva
boja se ljusti iz tvojih zjenica.

Parketi skrgutaju zubima
i tenisice mi sline,
u ponor jetre hormon zeli da se vine.
"Jebi se sine." (potpis: tata)

Ja gledam male mrave kako seru,
nek' cimerice mi noge peru.
Plamenci halapljivo mrse tvoje planktone,
ovčari krave gone.

Cigaretu upalim da mornara udavim,
taban mi se zlokobno grči,
u glavi "Balkan Exxxpres",
strojovodja staje mjesto automobila.

Bakice su umlatile smetlara,
napale ga i odsjekle mu jaja,
a on ih pomete jer za drugo nema dara.
O gdje si Klara!

Na licu mi izraslo roznato tkivo,
pedikeru stoga bosonog hitam,
ja te volim kravo mala (zar to nisi znala ?),
znala il' ne znala za pizz(c)u ti hvala!


Mramor





Ova čarobna pjesmica je nastala na unikatan nacin: 3 osobe različitog spola (ne, ne... ne svaka osoba svojeg spola, nego 2 osobe istog spola, a jedna spola koji se razlikuje od spola prve dvije osobe) su naizmjenice zadavale po jedan stih ove pjesme - i to je to! Jedini problem je bio
odrediti gdje je kraj pjesme, jer bi se takvo drvljenje stihova moglo nastaviti do bez kraja i konca, ali kad nam je nestalo sape i glava zabridila podno čela i u obravama rekli smo: "Dosta ljudi! Milost!". Naravno, ne mora se niti napomenuti da je svaka od te 3 osobe poremecena na poseban način, tako da su se divno slagale njihove misli u svojoj različitoj sukladnoj poremecenosti.


Copyright Marko Horvat 2000

Fermentacija

Suma je duboka
i lijepa.
Borovi me nadvisuju
dok opet trazim onaj put.

Mahovina na
sjevernoj strani kompasa
sigurno me
u krug vodi.

Sunčana nedjelja,
Sunčano poslijepodne...
Koje sranje...
Potočic tiho zubori
u mojoj glavi...

Mnogo sam prosao,
a početak je ovdje.
Kraja ne vidim,
pa sam umoran
malo prilegao.

Iznenada me je tisina
nijemo zaglusila.
I oblak mi je
sjenu izbirasao.

Opet kasljem, previjam se...
od stare boli.
Zvoni telefon...
Drin! Drin!

Ti si...
Pitas me...
"Sve je najbolje."
Odgovaram kiselim smijeskom.

Svoju savjest olaksala si,
a ja opet moram
gnoj na silazi
fermentirati.
Trazeci

Sve je tiho, tiseMat;br> Gavran nece vise.
Ali mrtav sam ja.
"Tra la la"
Pjevam sada ja.

Iz visokog čela
raste suncokret visi.
Raste za te
iz mojih tabana
granitni gerber.

Prvo ugledam.
Tvoj osmijeh blag.
Onda tvoj lik.
Vidjeti cu vise
nikad.

Noc je najhladnija
tik pred zoru.
Gledam u mrak.
Trazeci pokoru
svoju.

Pahuljica

Uzivam zrno graska.
U kutu gdje se samoca zbraja.
Preko glave mi juttena taska.
Na njoj pise:
"Ne volim te vise!"
Uzajamno se gledamo.

Česma je zakrčena,
pejzaž je blag.
Buket sam kupio za tebe.
Buket beskrajnih mirisa.
Buket beskrajne ljepote.
Njegove latice me gledaju.
Zajedno pjevamo                     
O tami                             
O zaboravu 
Ranjive uspomene usamljeno čekaju
na zelenom valu.
Reverzan promet.
Ljubavni promet.
Mufast promet.
Gust vjetar visoko nosi
blijede pahuljice   
U zimu                           
U zaborav 
Kokošari svinje hrane
skupocjenim samarijima.
Sunce se muči kroz grane.
Dugo stojim tako.
A zahladilo je.

Zadnja kremšnita

Tvoja ljubav vise ne vodi me.
Čelik me gleda.
Čelik čvrst.
Čelik moj.

Tebe vise nije,
moja ljubavi...
Ostavila si zivo meso.
Koje se raspada gdje
ja svako jutro plačem.

Samo jedna zvijezda grije me.
Stara prijateljica.
Voli me ostavljati.
Dugo.
Čeka me.

Tvoja ljupka ljepota,
moja ljubavi
sada je samo gomolj gnojnog jada.
Rujuci crni rovac
tamo svoje sne snuje.

Tvoje bistre oči
ostre kao ovaj noz.
Pogledaj me s njima.
Jednom jos.
Jer molim te
na tvom grobu.
Ja ostah sam.
Sasvim sam.

Da barem nisi,
pojela onu zadnju kremsnitu...



Hrvatski bog Mars Ver 2.0

Svabe nam salju lijepe zelje.
Debela Berta meso melje:
Lete Selje!!!
Lete Selje!!!

Otrovni plin nas grebucka.
Svima nam se kasljucka.
Oči cemo iskolačiti
ako nas otrovna magla nastavi tlačiti.

Nekim drugovima se sere
jer ih snajper u crijeva dere.
Drugima mitraljezac drustvo radi
dok ih mecima po tjemenu gladi.

Minobacač po rovovim sara,
dečko bas ima dara.
Frendovi mi lete kroz zrak.
Patke im govore: "Kvak! Kvak!"

Ostati ovdje nam se neda,
bolje da nam neprijatelj ledja gleda.
Ali frajeri nas pustiti nece
sa napalmom bas nemamo srece!

Sad je skvadra lagano res
pa sam od njih posudio kes.
Ko njih jebe!
Ja volim samo tebe!


Mramor





Kao sto se moze primjetiti ova pjesma odise jednostavnoscu i razigranoscu. Ali ipak donosi
neke socialne (posudba kesa) i drustvene (letenje selja) presjeke. Vrijednosti ove pjesme
trebamo traziti i u tom smjeru. Naravno, ovdje mozemo naci besmrtne motive ljubavi, ali i sexa!
Ali glavni motivi ove pjesme su veoma ozbiljni i seriozni - rat, vojnik, odnos čovjeka prema ratu i
rata prema čovjeku, uostalom zato pjesma i sadrzi ime boga rata Marsa. I na kraju jos samo
treba reci da ova pjesma donosi motive koji se rijetko nalaze poeziji.


Copyright Marko Horvat 2000

Krumpira!

Krumpira!
Krumpira!

Na stolu jabuka i snita sira...
Dok me tvoja ruka dira,
I tako to...

Eh, djevojko bajna!
Hoce li tvoja ljubav biti trajna?
Voda plovi,
voda plovi,
kroz kanal Rajna-Majna!

Traka sunca ti lice miluje,
na stolu su tvoje sarene pilule.
Zar to nije tuzno?
I tako to...

Samo malo, samo malo,
moje srce za te bi stalo!
Predkljetka mi za te bije...
Sutra cu ti kupiti skije!

Ti si jabuka zlatna,
Ti si moja sreca,
vrijednija si od mojeg pereca!
I tako to...

Krumpira!
Krumpira!


Mramor

SOC-REALISTIČNA
Dragi Željko
Pišem ti iz Minhena
ovde taman pada kiša
pa najvjerojatnije necemo sutra na
baustelu
medjutizin ti posalji
one papire sto prije
mores
jer gazda švabo navalio
da ce nam svima dati otkaz
jeli zora rodila
kako je mater
ako je rodila javi
pa cu ti poslat stogod
Misliš li ici jos u skolu
Ako misliš govori da materi
pa trazite stan u Zagrebu
Ako ne misliš dodji vamo
Drazen Jukič

Marko Tomaš
Iz ciklusa RIJEKA TEČE UZVODNO NAOPAK JE OVAJ SVIJET



Da li sam nesto zaboravio

navučem pantalone
uskočim u sandale
zalijepim čičak
pokupim ključeve s frizidera
cigarete sa stola
i strpam ih u dzep
zakopčam kosulju
i pregledam
da li sam pogasio
sva svjetla
kompjuter i TV
i zavezem kosu
otvorim kapiju
zatvorim kapiju
i na putu vani
jos jednom
zapitam se
da li sam nesto zaboravio

Spavaj pored mene Natalie

ako smo zaboravili
otici na spavanje
nije li to znak
koji trepti i govori
kojem vjetru treba da se priklonimo-
vjetru iz tvojih usta
dok pustas uzdah
i mijenjas pravac
toplog nocnog zraka-
vjetru s mojih prstiju
dok spoznajem privlačnu
geografiju tijela
sitnog i orosenog drhtanjem
tvoga tijela-
zivot se ponekad
zaista ispuni ugodnostima
i čvrstom jasnocom
dobrotom saputnika-
hajde spavaj
pored mene Natalie-
bas tako
nasloni glavu-
bas tako
sklopi oči

Bube

insekti
u mojoj sobi
vec su se navikli na nered
vise im nije neugodno
i dopustaju mi
da spavam medju njima

Dijagnoza jedne ljubavi

                   Taksa od 5 KN naplaćena

Divno smo se voljeli nekad
I bili smo divni
Divno je divna riječ
Zaista , svi ti tvoji osmijesi
I osjećaji savršenog
Ti - najljepši feljton našeg grada
jedna razglednica
Jedino što je bilo vrijedno uhvatiti kamerom
I kiše i snjegovi su ti dobro pristajali
Sakrivali te od pogleda                         i hladili ti napaljene oči
Ja - zanesenjak
novopečeni štreber sa srčanom manom
Lud koliko i glup al zato sretan
još nenapaćen od proširene svijesti
u punoj ratnoj spremi ,rekli bi

Moj otac je bio mehaničar
Moja mama - pragmatičar
I zato sam te ljubio prljavo
ali sa jasno izraženim stavom
Tvoj tata je bio hedonist
Tvoja mama alkos-komunist
I zato nkada nisi uspjela odoljeti
I na odlasku bi uvjek pjevala borbene

Danas ne postojimo više
Niti postoji «danas» za nas
Mrtviji smo od ljetnih ulica posuških
Mrtvi smo ko dva mrtva proljeca 93 , 94 e
Mrtvi smo ko «triestdvojka» kad je čekas u tri ujutro
-a nje nema
isto ko i nas
jesmo mrtvi jebote
Tuzno je to što nam se dogodilo?
Sramota !!!
Pomješati ideologije koje ne stoje
Pojesti zabranjenu jabuku
Voziti auto bez ulja u motoru
i biti slijepac za volanom
furati se na Al Pacina
u vrijeme Alfa
Izdati ljepotu u sebi
Svoj vlastiti savršeni raj
Ja i ti Evo moja
danas smo samo kupleraj.

i.šušnjar 2000

ŠEMA

Ne okolišati?
Da!
reći nešto?
da!
pitati, viknuti?
ispucati frazu!
neznam ,nemam pojma
odlazim.
iznad svega
postojimo
postojimo.
vratiti se!
(Navrati!)

kava ?
kava ?
kava?
Da. i času vode.

sabrati se!?
da!
pokucati!?
da!
otvoriti vrata!
napraviti smiješak!
pogoditi grimasu!
pričati!
pričati
pričati!
oduševiti!
(Dođi!)

kava?
Da i čašu vode.


govoriti o Kamovu?
da!
govoriti o Baudlairu?!
e pa da!!!
grickati kekse!
da.
grickati usne?!
naravno.
grickati tijelo?
grickati snove?
ostati.
ostati.
opstati.
postati.
(Ostani!)

Kava ?
kava?
kava?
Ne , hvala ne bih ništa.




voljeti?
da!
zavoljeti?
da!
drhtati
drhtati
drhtati
zadovoljiti
(Da!..Da!)

pristati.
voditi igru.
slušati .
biti .
dobiti igru.
potrositi zivot .
(...........)

ubaciti novi žeton.
i.šušnjar 2000



ŽAO MI JE GOSPODIČNA ŽENO

što vas večeras moram nazvati..
izdajicom .
izdajicom inteligencije naše mladosti,
zbog toga jer ste oduvijek brijali
s nekim glupanima.
davali ste im svoje misli,
prepričavali im svoje snove,
svoje sveto nepovratno vrijeme
a s tako rijetkim i neponovljivim entuzijazmom
žao mi je,
ali oni vas nisu slušali
oni su samo dudlali vaše sise
i mirisali vašu ..........
'ajde recimo kožu.
i stalno su vas
štipali ,
pipali ,
dripali
i na kraju su pali
po vama
i vi ste vrištali, meškoljili se
valjali se , davali , prodavali, svršavali
i na kraju
Je li se isplatilo?
Nije.
je li bilo krasno ?
Nije.
je li bilo kasno ?
Da, bilo je.

žao mi je,
tolika originalnost
spaljena
u strasti par light-orgazama.

A da ste bili naša štreberska curica
sve bi bilo drugačije.
Jer mi stakleni zamišljeni štakori
zasigurno bi vam donijeli snove pod jastuke
i igrali bi se svama.
igrali bi se s vašim riječima ,
sve bi to , snimili , nacrtali ,
zapisali u našim pjesmama
sve , baš sve,
svaku vašu dorečenost
svaku kreativnu misao



vaše ime bi se ponavljalo
vase vrijeme bi se sačuvalo
i kada bi sve to odradili
tek onda bi vas ševili
onako poetski dotjeranu
i zaštićenu od propadanja
kao ženu dostojnu toga,
te svete milosti koitusa.




Ovako, kada vanzemaljci dodju
točno 2133 godine
niti jedan,
ama baš niti jedan
neće pitati za vas
niti će vas skenirati
niti će vas regenerirati
niti vam udahnuti virtualnu stvarnost
a mogli ste imati medjucivilizacijski randevou
i cyber-seks u space šutleu
a ne tamo u nekoj ofucanoj
«opel monzi»
s kičastim presvlakama.
i kičastim vozačem
koji i dan danas smrdi
na znoj
i na klišee.
 i.šusnjar 2000


U MOM SELU RASTU JAGODE

i ima puno djece
i ima puno mladih nevjesta
a neke će uskoro biti i punoljetne
i ima puno svekrva s velikim očima
(ko u crvenkapici - vukovi jebote ha,ha)

i svi su katolici
i svi se krste triput prije jela
i navečer se svi mole
i svi čekaju da im djeca zaspu
i onda se svi jebu
i bacaju pidžame po Biblijama
ko da Biblije oči imaju jebote
i prave nove male katolike
sve legalno
sve po Božijoj riječi
i ujutro kad se probude
muškarci idu na posao
a žene-djeca se zrače po livadama
i šetaju djecu-djecu
i uvijek su zamišljene
uvijek s očima uprtim u ledinu
gledam ih često jutri                              prije nego podjem spat:
čime se zamaraju?
ne polažu ispite,
ne rade u rudnicima,
imaju dom,
imaju život,
ne lutaju,
ne drogiraju se,
pa koji im je onda?
lijegaju u deset a ustaju u tri
ali nikad sa tri
već samo s jednim
koji uvijek isto miriše
i isto smrdi
i uvijek isti i jedini
i uvjek priča isto o istim prijateljima
i oni isto o njemu
i one sve češće klimaju glavom
i sve manje govore
i sve duže se šetaju po livadama
i odlaze sve dalje od domova
kao da žele da se izgube
da se ne vrate
da im se nešto dogodi
ali premalo je šume
i suviše je tijesna sredina
i suviše je okovan život
okovima primitivnih predaka
i premalo je ljubavi iz ljubavi
i previše je ljubavi iz običaja
i suviše je očiju svekrva
koje ljubomorno čuvaju
vlasništvo svojih sinova
babetine odvratne i prozračene
jedanput ću im nešto usut
u njihove prljave kave
pa da spavaju danima
i cure ću odvest
tamo gdje se mi sastajemo
mi "amoralna hereticka studentarija"
kako li nas već zovu,
i vratiću im osmjehe na lica
bar na tren
pa dabogda crkao.

i.šusnjar 2000

Nokturno

Zastrašene zvijezde
kako li trepere...
Nase oči nas gledaju
dok jašemo ka cilju.

Gdje li je tvoj osmijeh?
Svjež i snažan kao ovaj mraz,
kakvog ga pamtim.
Stvoren za tvoj rumen obraz.

Jašemo, konji umorni dahću.
Tvoj pogled, ali moramo dalje.
Vjetar nas u svjetlost salje.

Gledam ti kosu,
ne razaznajem boju,
dok grad u nizini pratis.
Jer mjesečine nema, pa ni pozdravit
svog gospodara ne mogu.

Ubrzajmo, nek konji mru!
Zelim te ljubiti, sada!
Bas sada kad sam vruc!

Znojni smo i sretni,
mada nas lica odaju.
O budite poletni!
Vranci ledja mekih.

I dalje letimo,
ali kraja nikad nema.
U daljini nase sjene
ostaju za vrijeme...

Dalje, moramo dalje...


Mramor


Copyright Marko Horvat 2000

Bol na Braču

Črn bel,
Črn bel,
Motorka ti po čelu radi
siroki razdjeljak ti gradi.

Iz tvojeg znoja siri se smrad
u meni budi glad.
Znojni taban preko tvojeg lica
jako me golica.

Divlji konj me rastrza
dok je motorka preko tvoje kičme sve brza.
Guzva je u 16-ercu,
ja ti se divim 12-ercu.

Tvoj me prstic po nosu dira,
dok ga jedem sa malo sira.
Volis kad ti glodam trticu
Zato mi skrivas vilicu.

Je li mala?
Uzivas biti samnom u hladu
i curiti mi niz bradu.
Tvoja ljubav zaista nema kraja!
Kakva bi bila uz pečena jaja?


Mramor





Kao sto se moze primjetiti ova pjesma odise jednostavnoscu i razigranoscu. Ona govori o
iskrenoj ljubavi koja je povezana sa podsvjesnim i bioloski inherentnim motivacijama ljubavnika.
Odnos ljubavnika u pjesmi je totalan i potpun, oni se do zadnjeg organa zele predati jedan
drugom; zele se spojiti u potpunosti, ne shvaćajući da to znači prestanak njihovog bioloskog
postojanja - tolika je njihova ljubav. I na kraju jos samo treba reci da ova pjesma donosi motive
koji se dosta rijetko nalaze poeziji.


Copyright Marko Horvat 2000

Tako lijepa

Ti se neces odseliti Irena,
tvoj vrisak me ne tangira,
naravno da se radi i o novcu.
Sutra mogu biti sekretarica ako hocu.

Previse si zivjela sa domacim kaktusom,
jer nisi bila sposobna razumijeti.
Zaboravila si dijeliti krevet sa muskarcem,.
jer Ivica je bio dikobraz.

Susjedi su ti bila 2 cipelara i 1 cigo
i mijesano 3-4 postolara.
Odlično ti izgleda ta minica,
izgledas kao seljanka na opcini.

Rodjena si u domacoj zabiti,
tamo ti je narasla kosa i atributi,
naučila si milozvučiti,
nastavi tako i ja cu te prebiti...

Led ti se u časi vec otopio,
sjedi Irena, sada cu skočiti.
Za tebe bio bih zivotinja
i 3-4 postolara mijesano.

Pruzas mi vreo zagrljaj,
a ja ti hitam preko tercijarnog vapnenca.
Nasa je ljubav hrustav buhtl
koji raste iz toplog kvasca.

Oces dokaz?
Stanga u mojem dzepu,
tu prije nije bila...


Mramor

Copyright Marko Horvat 2000

Lantanidska molitva

Molim te taj gram lantana.
Dosta si rudarila!

Posudi mi bar naprstak prazeodomija,
tvoj prsten da ti izradim...

Pak mi dodaj uncu prometija,
da mi vrane jetru ne kljucaju.

Pokloni mi sacicu holimja,
molim te tu bar ne skrtari.

Sto je za tebe rog tulija?
A za mene sreca!

Sto tebi znaci časa iterbija?
A meni zivot!

Cer je tebi kao voda,
a meni kao četvrt bijelog i 15dkg posebne,
a o itriju da ne pričamo...

Daj mi vise taj kilogram samarija!
Jesi li napokon magistrirala tu bohemistiku!?


Mramor





Kao sto se moze primjetiti ova pjesma odise razigranoscu i jednostavnoscu. Ona govori o
ljubavi zaljubljenog i od ljubavi ljubavno zaslijepljenog geologa-segrta koji tek sada dobiva svoj
doktorat. On je pod pritiskom, kako akademskom, geolosko-metamorfnom, tako i
romantično-emocionalnom. Lončici su mu pobrkani i polu-prnjavi tako da voda njegove svijesti iz
njih lije na sve strane. Nas junak u takovom stanju svijesti pokusava svojoj djevojci
(poslijediplomskoj studentici bohemistike) izraziti ono jasno i čisto u sebi preko nekih svojih
motiva i simbola o kojima mozemo vise saznati iz drugih mojih pjesama na ovim stranama. I na
kraju jos samo treba reci da ova pjesma donosi motive koji se dosta rijetko nalaze poeziji.


Copyright Marko Horvat 2000

Prolazi smetlar

Stoji Buda na semaforu,
u ruci drzi 15 dkg posebne
i četvrt bijelog.
Priča im viceve.

Prolazi sinjel-bus.
Priča im viceve.

Zvijezde su zapiknute
po nebu,
oblaci im smetaju,
zajedno pjevaju,
o kisi...
o ljubavi...

Jos se sjecam tvojih očiju,
dva oblutka crnog granita
za njih bi i u kamenolom kročio.

Ljepljiv vjetar
osjecam u kosi.

Čupavo lice
zbog tebe je blijedo.

U daljini
prolazi smetlar...


Mramor





Ova pjesmica je interesantna, poznavatelju moje poezije tj. prvenstveno meni, najvise zbog toga
jer se pojavljuju teoloski (Buda) motivi i tesko probavljiva simbolika (15 dkg posebne i četvrt
bijelog). Neiskusnom konzumatoru ovih stihova potrebno je objasnjenje - Buda je mir, smirenje,
nirvana, sigurnost, sreca, dok je 15 dkg posebne i četvrt bijelog simbol koji me povezuje sa
djetinjstvom, pa tako isto ima slično značenje kao i simbol Bude. Smisamo simbola "pričanje
viceva" je očito: humor, bezbriznost, sreca, a "sinjel-bus" kretanje, ali i nestvarnost, fantastika i
groteska. Dakle ovdje imamo kompletnu koliziju različitih aspekata svijesti, kaos koji to nije, ali bi
bez mentalnog truda to postao.


Copyright Marko Horvat 2000

Mramor

Grad je vreo i pust.
Kroz njega sporo
mojih čizama odzvanja zvuk.
U prljavim ulicama preljeva se muk.

Asfalt je crn i gust.
Ni blagu sjenu ne nazire.
Uzduh je rijedah i suh.
Kroz gole grane vjetra ne cuh.

Na uglu mrak i svijetlo se bore.
Pokraj abonosni Mramor miruje.
Mrk je dosao sa goleme gore.
U njemu slabe moje jake more.

Ondje u najhladnijoj od zima,
Golo Sunce pruza svoj krak.

Dan nikad nece biti noc
jer jučer spoznao sam Kozmos.


Mramor

Za Jesenjina

O Jesenjine,
Jesenjine,
Jesenjine,
Jesenjine.

Jesenjine!
Jesenjine?

Jesenjine,
Jesenjine...

Jesenjine, zasto, Jesenjine.
Jesenjine, zasto ne, Jesenjine.

Jesenjine,
Jesenjine,
Jesenjine,
Jesenjine...

Jesenjine!

Jesenjine...


Mramor





Ova umnogočemu jedinstvena pjesma je hommage mom pokojnom kolegi Jesenjinu koji je vlastitom rukom počinio samoubojstvo oduzevsi si zivot. Posebnost ove pjesme izvire iz
iznimne racionalnosti u koristenju riječi hrvatskog jezika, i isto tako racionalnog, ali i umnog koristenja interpunkcija. Dakle, u ovoj pjesmi imademo samo samo četiri (brojkom: 4) različitih riječi, i 5 različitih interpunkcija. Buduci da u ovu pjesmu tvori ukupno 19 riječi, riječna iskoristivost je nevjerojatnih 78,947% !!! Ovakvu riječnu iskoristvost odista rijetko gdje mozemo
naci. Za kontra primjer uzmimo Krlezu, i pogledajmo njegovu riječnu iskoristivost: manje od 0.1% jamačno !


Copyright Marko Horvat 2000